TYCHE

Male ljubavi

Citam jucer jedan predivan post pa sam se bas nekako raznjezila. To me sjetilo moje kcere i vremena kad se ona prvi put "zajubila" - naime - ona to nikad ne bi tako rekla i priznala, nikad nije bila taj tip - ali priiiiiicaa li prica o njemu... To me je ponukalo u ta doba da napisem nesto za nju i cega sam se sjetila citajuci Wandin post - i upravo sad iskopala iz svog arhiva na backup disku. Moja kcera ima sad dvadeset i jednu godinu, ali ja se jos uvijek zivo sjecam razdoblja nasih zivota kad je bila mala. Toliko me zdere uvijek sto nisam mogla provoditi vise vremena s njom - moralo se raditi puno doslovce da se prezivi - doduse zadace su uvijek bile pregledane, rucak napravljen i odjeca priredena za taj dan, setalo se i pricalo - ali sad razumijevam da je trebalo - VISE.



To je jedina stvar koju bih u svom zivotu napravila drukcije da mogu odvrtiti vrijeme unazad - provodila vise vremena s njom, ne znam kako, ali znam da bih pod svaku cijenu nekako napravila to vrijeme ...

Ali da se vratimo temi - cini se da te male jubavi njih cine jako sretnima. Valjda su onda i oni malo vrtoglavi jer se Zemlja brze okrece i sve boje imaju intenzivniji miris i okus ...

This is just a love song / kad imaš trinaest

Zatreperi jednog jutra
Srca malog duša puna
Pogledom je jednim toplim
Nježnost ušla kao srna.

Ispod gustih trepavica
Iskra sreće časkom skoči
Gledamo se dan za danom
Što prešutiš kažu oči.

Vele, ljubav stvar je divna
Baš se pitam što to znači
Možda je i nalik ovom
Što iz tvoga oka zrači.

A ti samo šutiš mudro
Šutim i ja , što ću reći
Gledamo se dan za danom
Bojimo se cestu prijeći.

Ovih dana nismo hrabri
Al doći će do jutra tog
Možda ćeš mi onda prići
Reći jednostavno “Bog! “

"Copyright © 1998. A. Roosa"