TYCHE

International Rhein-Main-Classics Airshow 2007 Oppenheim

Da, nikako stici i napraviti post - bilo je zabavno.

Unaprijed naglasavam da vas necu zamarati tehnikalijama, ovo je jedan light izletnicki putopisni kratki report sa zanimljivog eventa...

Internacionalni Airshow se odrzao u malenom zivopisnom gradicu Oppenheimu, trajao je od 24.-26. kolovoza. Koga zanima vise o dogadanjima ove vrste, ima na ovom mjestu .
Te subote smo se nesto pred podne otputili na oko 45 minuta voznje udaljeno odrediste - nismo bili bas sigurni kako naci mjesto dogadanja, ali signalizacija je bila izvrsna, tako da nismo mogli promasiti prostor za parkiranje. Nijemci, kakvi vec jesu, uredno su pokosili okolna polja i oznacili trakama i natpisima mjesta za parkiranje, predvidjeli osvjetljenje ogromnim pokretnim reflektorima, toi-toi toalete cak i izvan podrucja u koje mozete samo s placenom ulaznicom, security i studentariju u fluorescentnim prslucima sa znakovljem koji su regulirali kretanje vozila i parkiranje, te stalni nadzor terena.
Ljudi je bilo JAKO PUNO - sveopca guzva na ogromnom prostoru, od civila, nesto malo vojske, profica - pilota, posada i mehanicara, sponzora, novinara i snimatelja, trgovaca, lijecnickih ekipa i vatrogasaca, cijelih obitelji s malom djecom, mnostvo pasa, standovi za prodaju hrane, pica, odjece i obuce, suvenira, strucne literature - tu se dolazi iz svih krajeva Europe, culo se mnostvo raznih jezika. Ovaj show je ujedno bio i izlozba oldtimera - nije bilo bas puno starih automobila i motocikala, ali bilo je jako zanimljivo razgovarati s vlasnicima. Bilo je i nekoliko mjesta gdje ste mogli ostaviti klince da se zabavljaju, minijaturnih djecjih parkova za igru gdje su mlade lijepe tete uz asistenciju po jednog mladog kolege gorile vodile racuna o redu, igri i sigurnosti.
Cijene ulaznica paprene, pa su mnogi promatrali sve izvan ograde s udaljenosti cca 200 metara, pod suncobranima i sa ligenstulima, satorima termosicama s kavom i sendvicima, dalekozorima i kamerama sa stativom i zoomovima. Automobilima uopce nije bio dozvoljen pristup blizu, pjesacili smo oko kilometar od parkiralista do naplatne kucice. Pri ulasku u naplatnu zonu je bio i detektor metala, security teams svuda. Kao sto rekoh - dobra organizacija.

Cijelo podrucje je izgledalo ovako :



Clanak o ovom dogadaju se pojavio i u dnevnim novinama americke vojske, cemu se nije za cuditi obzirom da je bilo puno osoblja iz Ramstein zracne baze, kao i helikopterskih posada iz Mannheima.

Stars&Stripes.


Mi smo jos u dolasku zamijetili prvo helikoptere - sto u zraku, sto na tlu- predivni, pravi ukras na nebu









U jednom trenutku se umalo dogodila nesreca, jedan od aviona je kod rulanja prednjim krilom - nisam vidjela pocetak zapravo, nego cula od ljudi koji su vidjeli - dotakao zemlju i zavrsio sa repom u zraku, puno dima i malo vatre, na svu srecu nije bilo posljedica, vatrogasci su dojurili odmah, ono sto je svakog najezilo je cinjenica da se sve dogadalo nadomak helidroma gdje su pocivali helici s punim tankovima...komentator s tornja ni rijeci o tome !



Avioni su polijetali prema predvidenom rasporedu, njemacki komentator na tornju je samo povremeno imao kompanjona koji je prenosio na engleskom, tako da nisam sve bas razumjela, ali kupili smo malenu brosuru pa smo bili u prigodi i procitati ponesto o svakom od natjecatelja.

Inace, mogli ste se i provozati helicima ili avionima po cijeni od 45 € za odrasle i 35 € za djecu za 15 minutnu voznju na Antonovu.



Bilo je i jedrilica - izlozaka



Messerschmitt Bf 108 "Taifun" (Typhoon) - meni jedan od najdrazih i za doba u kojem je nastao jedan od sofisticiranijih - ovo je malo poboljsani design iz 1930. inace ...



Na zalost, nismo vidjeli "setace po krilima" na djelu, samo na tlu - ali vjerujem da je to predstava bez premca







Doznali smo da medu ovim atraktivnim zracnim akrobatima u timu od pocetka rade i dvije dame, ali postoji posebna eskadrila Flying ladies - jedna od njih izbliza - obratite pozornost na amblem na oplati njenog zrakoplova



i jos jedna izdaleka



Naravno, poznat je obicaj "krstenja" aviona - neki su imali na oplati reklamu sponzora, dame su male charming cupave vjestice na metli, a neki su imali ... pogledajte i sami

Piton


Super Puz


Tiger



klasika - pticuljak na oplati


Cemu je ovaj kriv da visi, ne znam


u slucaju da niste vidjeli dobro - detalj uvecan



a bilo je i intenzivnijih vizualnih identiteta



i onih razigranih



maskote nisu bile samo na oplati aviona, sva ta ekipa je - hm - zanimljiva
tasmanijsko zvjere



Ima jedna pricica - dok smo vozili prema Oppenheimu, velim ja Gazdi kako sam davne 1997 upoznala na ICQ jednog jordanskog pilota, clana pocasne kraljevske eskadrile. Po njegovoj prici, to nisu bili borbeni, nego cisto paradni piloti, akrobatika i letacko umijece itself - ali kako je on tada tvrdio, najbolja klasa svijeta. Nismo pricali dugo, mozda svega par tjedana - nikad covjeku nisam saznala ni ime.Taj me je inace kontaktirao jer mu je promaklo da sam zensko i bio razocaran kad je shvatio da nisam pilot iz Hrvatske - jako su ga zapravo zanimala ratna iskustva.

Naravno, obzirom da sam ja od malena zaluđena avionima i svime sto leti, neki moji ICQ kontakti su bili i takve vrste, naposljetku, tako me je jednog dana i Gazda pronasao i pozvao, preko "Interests" tagova - AIR FORCE, SPACE,

I tu se ja do sita njemu napricala o jordanskoj elitnoj eskadrili. Nasem iznenadenju nije bilo kraja kad smo dosavsi na teren izmedu ostalih ugledali nikog drugog do :

Royal Jordanian Falcons





Njihovi zrakoplovi su do perfekcije odrzavani i izgledaju kao velike sjajne igracke, jos na tlu predu kao mace, ocigledno sve prva liga





Ogromna bina s ogromnim razglasima - svaku noc se uz nocni letacki 3D svjetlosni show odrzavao i koncert - po onom sto pise u prospektu bilo je desetak izvodaca, meni doduse imena ne znace puno, ali su bili kako se cini zastupljeni razni zanrovi.


Padobranci







Standovi





Oldtimeri







malo pracakanja po nebu









letjelica raznoraznih










I naposljetku, svugdje je bilo mnostvo pasa-neki su imali sesire na glavi bas kao i vlasnici, unatoc svim pokusajima da ne budem napasna,covjek upravo ne moze odoljeti a da se ne poigra s njima - ovo je bila jedna predivna stara, pomalo debeljuskasta kujica Trixy, a ja nisam znala da me Gazda dokumentira



I to bi bilo to - ostajte u dobru i lijep pozdrav