TYCHE

Kako je bilo i sto smo radili - 1. dio

Godisnji je zavrsio.

Nalazimo se u stanju zadovoljnog umora i iscrpljenosti, vratili smo se u nas drugi dom i sve se polako vraca u kolotecinu.

Prvo je cera zvjera dosla ovamo i proveli smo nepun tjedan u opustanju, hodanju unaokolo, provodima i izletima uzivajuci sto smo skupa ( i u dobroj klopi ), onako opusteno i bez sminke ( ali s palmicom iz sladoleda zataknutom za potrebe slikanja ) .



ili sa sminkom



Nije se znalo tko se kome vise obradovao, pas ceri ili cera pasu.









Sve u svemu, bilo nas je svugdje, bilo je lijepo.



Jedino sto nismo nigdje izlazili uvece jer je Gazda rekao da mu ne pada na pamet u bazi u klubovima stapom rastjerivati sve one koji bi se poceli kao komarci rojiti oko cere.

Salio se, naravno - tijekom tjedna nema nista uvecer jer i civili i vojska rano idu spavati, radi se naporno i uvece se izlazi samo vikendom, a mi smo onda vec bili na putu.

To kad smo spakirali pinkle i krenuli za Osijek.

Inace, i ja i cera imamo isti obicaj - praviti spiskove za sve i kojesta.

U slucaju kad se putuje, spiskovi sto ce se ponijeti se naprave detaljno desetak dana ranije, sve je ionako cisto i izglacano, a onda se sve samo uvali u putne torbe za sat vremena. Ne dopustam da mi se itko petlja u pakiranje, to je jedini nacin da tocno u svakom trenutku znam gdje je sto. Cera je spinklala svoje. Sve sto smo nas dvije vlastorucno spakirale vecer prije polaska, to smo i servirale kod izlaznih vrata. Ranom zorom kad je Gazda nakon dobrog dorucka, kave, tepanja i vruceg tusa sisao u prizemlje i kad je vidio sto ga ceka - presjeklo ga je - bio je uvjeren da NEMA TEEEORIJE da ce sve stati u auto - a covjek vozi Jeep .

Naravno da je stalo! Sve je bilo lijepo isplanirano, i nasi pinkli i odijela na vjesalici u putnim vrecama i cerini pinkli, i pasuljini pinkli, i laptop, i pokloni, i lijekovi za nedajboze i putna gozba ukljucivo i cuga.

Inace, svake godine kad shvati sto sve mora utovariti u auto, Gazda demonstrativno kaze: "NAGODINU IDEMO AVIONOM!!!"
A onda isto tako svake godine vec negdje u ozujku kad se godisnji planira, odluci da nema teorije da se ide avionom jer se onda - citiram ga - NE MOZE NISTA PONIJETI !

Ukljucivo i zvjere za koje drzimo da bi let avionom u kavezu u spremistu bio pretraumaticno iskustvo. Inace, imamo srece, putem je mala pasulja jako dobra, ne povraca i ne cvili, ne skace okolo i ne zanovijeta. Odgovara joj pauza nakon 4-5 sati voznje bas kao i nama da malo protegne noge i popiski se, ponuska i polaje okolo. Idealno. Malo gleda okolo, malo spava, malo njonji. Samo nek je loptica i pilic pri sapi.



I tako, cim smo stigli u Osijek, vec sutradan se pirovalo - moji starci su slavili sezdesetu godisnjicu braka .



To su bili pravi svatovi, ica i pica i ponovno obred u crkvi. Gostiju oko sedamdesetak. Par prizora ...







Stari je odrzao kratak govor, zahvalio se svim gostima, pozelio prijateljima, djeci, unucima i praunucima da i oni dozive sezdesetu godisnjicu sretnih brakova i da im on na proslavi pjeva i plese!

A onda je mama takoder rekla nesto svasta lijepo ...

Ufitiljili smo se i nas dvoje u miseno ruho



Napravljeno je dosta slika gdje smo svi, a tu se za potrebe slikanja nasmijesila i uza postava nase male troclane ekipe ( cuku smo ostavili doma ).



I tako, osvanula ova prica i u dvoje dnevne novine, sve onako sa slikama...

Gledamo mi to sve, ja Gazdi prevela, objasnila. U jednom dijelu teksta moja mati odgovara reporteru koji ju je upitao koja je tajna uspjesnosti tako dugog braka. Tu ona otpovrne kako je temelj svega postovanje, privrzenost i strpljenje i da je ona uvijek SUTJELA u problematicnim trenucima ne zeleci dizati tenziju.

Samo je zaboravila dodati da bi KASNIJE kad se sve smiri i ONA bila ta koja je lukavo vodila glavnu rijec, sve cici - mici !!!

Kao ono - pitoma ...

Gazda je samo komentirao - ma daaaaa ! Koliko on vidi i razumije, cijeli intervju je ONA pricala, stari je samo na kraju dodao jednu kratku recenicu! Zbilja se vidi tko je u tom braku SUTIO

U svakom slucaju, mami je 80, tati 82 godine ... Petero djece, devetero unucadi, osmero praunucadi - i unatoc starackim bolestima jos rade, angaziraju se u dobrotvornom radu, prave gozbe za Bozice i Uskrse, prate politiku, glasaju, redovno citaju novine, prate vijesti, gledaju sapunce, filmove, utakmice i renoviraju kucu svako malo ! Disciplinirano drze dijetu,( iako, povremeno se otmu i najedu svega sto ne smiju ) uzimaju vitamine i minerale, odlijevaju masnocu s juhice, jedu sir i jogurt, bilje, zrnevlje i travu, zive zdravo.
I jos uvijek prigovaraju kad god treba

Ja bih doista voljela da u njihovoj dobi budem toliko bistra i dobre volje za zivotom.

Kao moja mama.



Do iduceg nastavka, ostajte u dobru ...